Čučavac, poznat i kao turska WC šolja, ugrađuje se u ravni poda i koristi bez sedenja. U ponudi je 1 model, keramički čučavac Alvit, po ceni od 5.987 din sa PDV-om. Najčešće se postavlja u radionicama, na pumpama, u fabričkim i javnim toaletima, gde je bitno da nema kontakta sa keramikom i da se toalet lako pere crevom.
Čučavac se postavlja u pod, pa se ugradnja planira pre estriha i pločica. Ploča čučavca se postavlja tako da njena ivica bude u ravni sa gotovim podom ili malo ispod, a pločice se dovode do ivice. Odvod je vertikalan, u pod, prečnika 110 mm. Ispod čučavca mora da postoji sifon, ugrađen u kanalizaciju ili kao deo priključka, da miris ne izlazi iz cevi.
Okolni pod se pravi u blagom padu ka čučavcu ili ka podnom slivniku, da voda od pranja ne ostaje na pločicama.
Čučavac nema sopstveni kotlić. Ispira se iz visokomontažnog ili niskomontažnog vodokotlića na zidu, preko ispirne cevi koja se spaja na priključak čučavca. Visokomontažni kotlić daje jači mlaz i češće se bira za ovu primenu. Izbor kotlića pogledajte među vodokotlićima.
Čučavac Alvit je keramički model sa glaziranom površinom, koja se pere vodom i sredstvom za sanitarnu keramiku. Cena od 5.987 din sa PDV-om je uporediva sa jeftinijom stojećom WC šoljom, ali bez daske i bez potrebe za čestim menjanjem delova.
U prostoru gde toalet koristi mnogo ljudi i čisti se crevom, čučavac traje duže i lakše se održava od šolje sa daskom. U kućnom kupatilu ga danas skoro niko ne postavlja. Za stanove i kuće pogledajte WC šolje ili ostale elemente u kategoriji sanitarije za kupatilo. Porudžbinu plaćate pouzećem.
Kod većine čučavaca sifon nije deo keramike, pa se postavlja ispod, u kanalizacionom priključku. Bez sifona miris iz kanalizacije izlazi direktno u prostoriju. Pre ugradnje proverite u tehničkom crtežu modela kako je rešen odvod i da li vam treba poseban sifon.
Uz čučavac ide spoljašnji vodokotlić, najčešće visokomontažni, koji daje jači mlaz i bolje ispira ravnu površinu. Može i niskomontažni, ali ispiranje je slabije. Ispirna cev se spaja na priključak na zadnjem delu čučavca, preko gumene manžetne, koju posle nekoliko godina treba zameniti.
Teško. Čučavac mora biti u ravni sa podom, a ispod njega treba prostor za odvod i sifon. Na postojećem podu to znači sečenje estriha i pločica. Postoje i rešenja sa podignutim postoljem, ali tada korisnik stoji na stepeniku, što je manje bezbedno.
Kao i pod oko njega: vodom, crevom i sredstvom za sanitarnu keramiku. Zato se toalet sa čučavcem pravi sa padom ka odvodu i sa pločicama sa većim protivklizanjem. Glazirana keramika ne upija nečistoću, pa redovno ispiranje vodom i povremeno sredstvo protiv kamenca sprečavaju miris i naslage.