Vodokotlić za stojeću WC šolju kupujete najčešće kad stari počne da curi ili da puni sporo. U ovoj kategoriji je 11 spoljnih vodokotlića, niskomontažnih i visokomontažnih, od 1.974 do 7.910 din sa PDV-om. Brendovi su Geberit, Alca, Invent i NVM Uroš.
Ključna odluka je visina montaže. Ona zavisi od šolje i od toga gde vam je dovod vode na zidu.
Niskomontažni vodokotlić stoji tik iznad šolje i povezan je kratkom spojnom cevi. Zauzima malo zida i najčešće ide uz simplon WC šolje. Visokomontažni se kači pri vrhu zida, sa dužom cevi, i aktivira se lancem ili polugom. Često se kombinuje sa baltik WC šoljama u starijim stanovima, gde je cev za vodu već izvedena visoko.
Kod zamene starog vodokotlića ne gledajte samo cenu. Izmerite tri stvari:
Ako se nove rupe ne poklapaju sa starima, birajte model čije se nosači pomeraju ili rezervoar koji pokriva stare tragove na zidu.
Vodokotlić se na vodu povezuje preko ugaonog ventila i fleksibilnog creva. Pritisak u mreži od 1 do 6 bara većina mehanizama podnosi bez podešavanja, ali kod jako slabog pritiska punjenje traje duže. Ako je ventil star i ne zatvara do kraja, zamenite ga u istom potezu: EK ventili su jeftiniji od poziva majstoru dvaput. Za vezu ventila i vodokotlića koristite brinoks creva 3/8" na 1/2", u dužini koja ide bez zatezanja.
Svaki vodokotlić ima ventil za punjenje sa plovkom i ispusni ventil. Plovak određuje nivo vode, pa time i količinu po ispiranju. Kod modela sa dva dugmeta ispiranje je dvokoličinsko, najčešće 6 i 3 litra. Kada mehanizam posle par godina počne da propušta, menja se samo ventil, ne ceo rezervoar. Pre kupovine rezervnog dela zapišite brend i oznaku sa unutrašnje strane poklopca.
Većina spoljnih vodokotlića je od plastike: lakši su, ne kondenzuju toliko vlage na površini i jeftiniji su. Keramički rezervoari se biraju uz monoblok rešenja i retro šolje, ali su teški i traže čvrst zid. Kod plastičnog modela proverite debljinu zida rezervoara i poklopac, jer se baš poklopac najčešće lomi pri čišćenju. U kupatilima koja nisu grejana zimi birajte model sa izolacijom, da ne curi kondenz niz zid.
Spoljni vodokotlić je rešenje kad ne dirate zid i pločice. Ako ionako renovirate celo kupatilo, pogledajte ugradne vodokotliće uz viseću šolju. Za brzu zamenu dovoljni su vodokotlić, crevo i eventualno novi ventil.
Ostale delove sistema za ispiranje, od rama do tipke, naći ćete u kategoriji vodokotlići i ugradna tehnika. Ovde modele filtrirajte po visini montaže i brendu, a porudžbinu platite pouzećem po prijemu.
Većina spoljnih vodokotlića prima između 6 i 9 litara, a količinu po ispiranju podešavate visinom plovka. Ako šolja dobro ispira i sa manje vode, spustite plovak i uštedećete na računu. Kod dvokoličinskih modela manje dugme pušta otprilike polovinu rezervoara, za tečni otpad.
Najčešći uzrok je istrošena zaptivka ispusnog ventila ili kamenac ispod nje. Drugi uzrok je plovak podešen previsoko, pa voda odlazi kroz preliv. Zatvorite ventil, ispraznite rezervoar i proverite zaptivku. Ako je mekana i ravna, spustite plovak. Ako je ispucala, menja se zaptivka ili ceo ispusni ventil.
Spoljni vodokotlić se kači na dva šrafa sa tiplovima ili na nosače koji idu uz njega. Kod plastičnih modela težina je mala, pa ide i na pregradni zid. Spojna cev do šolje zaptiva se gumenom manžetnom. Pre bušenja pločica proverite da u zidu ne prolazi cev za vodu.
Možete, ako se poklapaju tip i priključak. Kod niskomontažnog vodokotlića bitan je prečnik ulaza u šolju i razmak između njih. Kod visokomontažnog bitna je dužina cevi. Ako je šolja ispucala ili ima naslage kamenca koje ne skidate, isplati se menjati oboje odjednom.