Podne pločice se biraju po podacima sa kutije, a tek onda po izgledu: klasa habanja, protivklizanje, format i ivica. U ponudi je preko 1.300 modela, od 960 do 34.460 din sa PDV-om, od proizvođača Marazzi, Zorka keramika, AB Azulejos benadresa, EnergieKer, Mariner i Tuscania.
Ispod je objašnjeno šta znači svaka oznaka i koja vrednost vam treba.
PEI ocenjuje otpornost glazirane površine na habanje, od I do V. PEI I i II su za zidove i kupatila u kojima se hoda bosim nogama. PEI III pokriva većinu stambenih prostorija. PEI IV je za ulaze, hodnike i manje lokale, a PEI V za prostore sa velikim prometom. Neglazirani gres se ne ocenjuje PEI klasom, jer nema gleđ koja se troši.
Oznake od R9 do R13 govore koliko površina drži mokru obuću. R9 je glatka unutrašnja pločica, R10 je preporuka za kupatilo i kuhinju, R11 za terase i ulaze, a R12 i R13 za rampe i industrijske prostore. Veća R vrednost znači grublju površinu koja teže pušta prljavštinu, pa ne birajte više nego što prostor traži.
Gotovo sve podne pločice su gres sa upijanjem do 0,5 %. Takva pločica je tvrda, ne prima mrlje i otporna je na mraz ako je to deklarisano. Debljina za unutrašnje podove je najčešće 8–10 mm, a pločice od 2 cm su namenjene spoljnoj suvoj montaži.
Rektifikovane pločice imaju brušene ivice i iste mere, pa idu sa fugom od oko 2 mm. Nerektifikovane traže fugu od 3 mm i više, ali bolje praštaju neravnu podlogu. Na formatima od 60×60 cm naviše svaka neravnina ispod pločice se vidi kao ivica koja štrči.
Zato pre lepljenja proverite podlogu letvom od 2 m. Rupe i talase izravnajte nivelir masom, a pri lepljenju velikih formata koristite nivelatore. Gres traži lepak za pločice klase C2, a pod sa grejanjem fleksibilni sa oznakom S1.
Iste podne pločice nalaze se i u kategorijama po prostoriji, gde je izbor već sužen. Za prometnu zonu i uske prostore pogledajte pločice za hodnik, za velike formate i podno grejanje pločice za dnevnu sobu, a za spoljne površine otporne na mraz pločice za terasu. Ako zid treba da prati pod, uz njih uporedite zidne pločice iste serije, ako postoje.
Izmerite pod u metrima i saberite pravougaonike, pa na tu kvadraturu dodajte 10 % za ravno postavljanje. Za dijagonalu i riblju kost dodajte 15 %. Rezultat zaokružite na pune pakete, jer se pločice ne prodaju na komad. Na kutiji proverite kalibar i šaržu, oznake tačne mere i tona serije. Sve pakete za jednu prostoriju uzmite sa istim oznakama i ostavite jedan do dva paketa posle radova, za buduće popravke oko instalacija.
Celu ponudu po materijalu i obliku nađete u kategoriji pločice. Ovde koristite filtere za PEI, R oznaku, format i ivicu, a plaćate pouzećem.
Za sobe, kuhinju i kupatilo dovoljna je PEI III. Za ulaz, hodnik i prolaz ka terasi, gde se unosi pesak sa obuće, birajte PEI IV. PEI V ima smisla u lokalima i zajedničkim prostorima zgrade. Viša klasa ne smeta, ali se obično plaća više.
Mogu, ako su stare pločice čvrste, ravne i bez šupljeg zvuka. Površinu očistite, nanesite prajmer za glatke podloge i lepite lepkom C2. Pod se podiže za 1 cm i više, pa proverite vrata, pragove i prelaz ka drugim podovima pre nego što naručite pločice.
Rektifikovane imaju mašinski brušene ivice i iste mere, pa se postavljaju sa fugom od oko 2 mm i daju gotovo neprekinutu površinu. Nerektifikovane imaju blago zaobljene ivice i manja odstupanja u meri, pa traže fugu od 3 mm i više, ali lakše skrivaju neravnu podlogu.
Polirane pločice na mokrom podu klizaju, bez obzira na PEI klasu. Za kupatilo i kuhinju birajte mat površinu sa R10. Sjajne i lappato pločice ostavite za suve prostorije. Ako vam je sjaj bitan u kupatilu, stavite ga na zid, a pod ostavite mat iz iste serije.