Lepak za pločice birate prema pločici i podlozi, ne prema ceni džaka. U ponudi je 8 lepkova Ceresit, Mapei i Maxima, od 780 do 4.665 din sa PDV-om.
Ključna odluka je klasa: C1 za zidnu keramiku koja upija vodu, C2 sa oznakama T, E ili S1 za gres porcelanato, velike formate, podno grejanje i terasu. Proverite i da li vam treba beli lepak, za staklene mozaike i svetli kamen.
Oznake dolaze iz standarda EN 12004 i štampaju se na svakom pakovanju. C1 je cementni lepak normalne prionljivosti, dovoljan za zidnu keramiku sa upijanjem. C2 ima prionljivost od najmanje 1 N/mm² posle svih ispitivanja i potreban je za gres porcelanato, koji gotovo ne upija vodu.
Slovo T znači smanjeno klizanje, pa zidnu pločicu možete lepiti odozgo bez letve ispod reda. E produžava otvoreno vreme na najmanje 30 minuta, što pomaže leti i na većim površinama. S1 i S2 označavaju deformabilnost: lepak prati rad podloge kod podnog grejanja, na terasi i preko gips-kartona.
Potrošnju određuje zupčasta gletarica. Sa zupcem 6 mm za zidne pločice ide oko 2 do 2,5 kg/m², sa 8 mm oko 3 kg/m², sa 10 mm oko 3,5 kg/m². Kod velikih formata uz dvostrano lepljenje računajte 5 kg/m² i više. Kupatilo sa 20 m² zidova i 4 m² poda tako traži oko 72 kg, odnosno tri džaka od 25 kg.
Lepak mešajte čistom vodom, ostavite ga oko 5 minuta da odleži i promešajte ponovo. Pre nego što spustite pločicu, dodirnite naneti lepak prstom: ako se ne lepi za prst, otvoreno vreme je prošlo i taj deo treba skinuti i naneti iznova.
Najčešći problem nije pogrešan brend nego premalo lepka ispod pločice. Kada se lepak nanese samo u tačkama ili trakama, ispod pločice ostaju šupljine, pločica zvuči prazno i puca pod teretom. Na podu i kod formata većih od 30×60 cilj je pokrivenost od skoro cele površine. Druga greška je lepak koji je odstajao predugo u kofi, pa mu dolivate vodu. Takav lepak gubi čvrstoću, bolje je zamesiti manju količinu.
Gips-karton, malter i stari beton upijaju vodu iz lepka, pa ih premažite prajmerom i sačekajte da se osuši. U kupatilu lepak ide preko hidroizolacije. Najsigurnije je da lepak i hidroizolacija budu iz sistema istog proizvođača, jer tada tehnički list potvrđuje kompatibilnost.
Kod formata od 60 cm naviše nivelatori za keramiku drže pločice u ravni dok lepak veže. Fugu birajte kada znate širinu spoja, a sve tipove imate u kategoriji fug masa. Ako još birate pločice, prvo proverite format i debljinu, jer od njih zavisi klasa lepka.
Ostatak materijala za postavljanje je u kategoriji materijal za keramičare. Lepkove filtrirajte po brendu i ceni na strani, a porudžbinu plaćate pouzećem.
Možete, ako su stare pločice čvrste i ne zvuče šuplje kada ih kucnete. Površinu odmastite, premažite kontaktnim prajmerom sa kvarcnim peskom i lepite lepkom klase C2. Pre toga proverite da li će novi sloj od oko 15 mm smetati vratima, tuš kadi ili ugradnji sanitarija.
Za standardne cementne lepkove čeka se oko 24 sata, a za brzovezujuće nekoliko sati, prema pakovanju. Po podu ne hodajte dok lepak ne veže, jer pomerena pločica gubi kontakt sa lepkom. Na hladnom i vlažnom vezivanje traje duže, pa tada sačekajte i dan više.
Oba imaju visoku prionljivost, smanjeno klizanje i produženo otvoreno vreme. S1 je dodatno deformabilan, savija se bez pucanja kada podloga radi. To vam treba kod podnog grejanja, na terasi i balkonu, preko gips-kartona i kod pločica dužih od 60 cm, gde se razlike u temperaturi i skupljanje podloge najviše osete.
Može, ako je otporan na mraz i deformabilan, najčešće C2TE S1. Na terasi je važnije od klase da ispod pločice nema praznina: voda koja uđe u šupljinu zimi se zaledi i odigne pločicu. Zato lepak nanosite i na podlogu i na poleđinu, a pod pravite sa padom od zida.