Kanalizacione cevi u ponudi su proizvodnje Valdom: preko 45 artikala, od 54 do 6.730 din sa PDV-om. Najjeftinije su kratke cevi malog prečnika za priključak sanitarije, najskuplje duge cevi većeg prečnika za vod u zemlji.
Ključna odluka je mesto ugradnje: zidovi i spratovi traže sive cevi, a iskop oko kuće narandžaste cevi debljeg zida. Ostatak sistema nađete u grupi kanalizacioni materijal.
Krenite od prečnika koji traži potrošač. 32 mm je dovoljan za lavabo i bide, 40 i 50 mm za sudoperu, tuš, kadu i veš mašinu, 75 mm za sabirne vodove više potrošača, a 110 mm za WC šolju i vertikalu. Prečnik se duž voda ne smanjuje u smeru oticanja vode.
Druga stavka je dužina. Kraće cevi štede sečenje kod kratkih priključaka, duže smanjuju broj spojeva na dugim vodovima. Svaki spoj je potencijalno mesto curenja, pa na pravim deonicama birajte najdužu cev koja staje u trasu.
Treća stavka je spoj. Cevi imaju naglavak sa gumenim zaptivačem, a sledeća cev ulazi do kraja naglavka. Pre spajanja kraj cevi oborite turpijom i premažite kliznim sredstvom, inače guma može da se izvrne i spoj propušta od prvog dana.
Sive cevi za vodove kroz objekat. U grupi cevi za kućnu kanalizaciju je i najviše artikala, jer pokrivaju sve prečnike od priključka lavaboa do vertikale. Ovo je ono što vam treba za renoviranje kupatila ili kuhinje.
Deblji zid i gušći materijal prigušuju zvuk vode u vertikali. Ima smisla kod vertikala koje prolaze pored spavaće sobe ili kroz stan ispod. Pogledajte niskošumne cevi ako radite novogradnju ili menjate celu vertikalu u zgradi.
Narandžaste cevi za ukopavanje, od temelja do šahte ili septičke jame. Za taj deo posla izdvojena je kategorija spoljašnja kanalizacija sa većim prečnicima i debljim zidom koji podnosi pritisak zemlje.
Najčešći problem nije loša cev, već loš pad. Vod bez pada zadržava vodu i talog, pa se zapuši za par godina. Drugi problem je cev zalivena u beton bez ikakve zaštite: kad se beton skuplja, spoj popušta. Treći je mešanje prečnika na spoju bez redukcije, sa gumom koja "drži dok ne krene voda". Sve tri greške se rešavaju pre nego što keramičar dođe.
Pre zatvaranja šlica napravite probu: zatvorite krajeve čepovima, napunite vod vodom do priključka i ostavite ga sat vremena. Ako nivo ne pada, spojevi drže. Ova provera traje kraće od skidanja jedne pločice.
Nijedan vod se ne završava pravom cevi. Za skretanja, račvanja i prelaze sa jednog prečnika na drugi treba kanalizacioni fiting istog sistema. Na kraju voda u kupatilu obično stoje podni slivnici, pa ih poručite zajedno sa cevima da bi visina i izlaz odgovarali.
Filtrirajte cevi po prečniku i dužini na ovoj strani i platite pouzećem kad roba stigne.
Može, običnom testerom za metal ili sekačem za plastične cevi. Sečite pod pravim uglom, pa kraj oborite turpijom pod uglom od oko 15 stepeni da ne ošteti gumu u naglavku. Na isečenom kraju obeležite dubinu ulaska, da biste videli da li je cev ušla do kraja.
Za prosečno kupatilo treba nekoliko metara cevi od 50 mm za lavabo, kadu ili tuš i par metara cevi od 110 mm za WC šolju do vertikale. Izmerite trasu od svakog potrošača do vertikale, dodajte oko 10 posto za sečenje i proverite koje dužine cevi postoje, pa kombinujte.
Može i jedno i drugo, ali horizontalni vodovi najčešće idu u podnoj košuljici ili u šlicu zida tik iznad poda. Bitno je da vod ima pad prema vertikali i da cev nije zalivena direktno u beton bez zaštite. Spojevi treba da budu što dalje od mesta gde se kasnije buši.
Cev od 50 mm propušta više vode i teže se zapuši, pa se koristi za sudoperu, tuš kadu i sabirni vod više potrošača. Cev od 40 mm dovoljna je za lavabo, bide ili jedan manji potrošač. Ako niste sigurni, uzmite 50 mm, uz redukciju na priključku sifona.